Kakve veze imaju: 14. etapa Vuelte 2015, Film “Dvanaest žigosanih” i makar jedna od sedam stvari “Kako da ulepšate zimsku vožnju” sa Noćnim Brevetom koji je po prvi put organizovan u Srbiji.
Dve ili tri sezone se pitam kako je to voziti Brevet za kratkodnevnicu, mada ni
vreme nije išlo na ruku da se odveze do kraja. Ove sezone čvrsto rešen da
zvanični odvezem bez obzira na sve.
Nedeljama sam tražio dobitnu kombinaciju
šta obući, jer po prirodi ne podnosim hladnoću, a i godine su već polako tu. Na
kraju motivacija je opet odigrala značajnu ulogu. Ali ne treba zaboraviti da
želja sa motivacijom i fizička pripremljenost je dobitna kombinacija. Želeo sam
da moj prvi noćni Brevet uspešno završim, da prvi Brevet u sezoni 2016, počne
uspešno i da se tako i osećam posle njega.
Na startu dvanaest učesnika.
Dvanaest odvažnih koji su se usudili da prkose (ne)vremenu. Dvanaest ljudi je
pokazalo da uprkos svim preprekama koje im se nameću žele da odvezu 200 km.
Dvanaest raznih profila, životne dobi, navika, naravi, menataliteta i ambicija.”
Dvanaest žigosanih” ispisali svoju istoriju. Ovih 200 km nije običnih, iako je
većina randonneursa tu dužinu izvozalo, nekoliko puta.
Noću je daleko teže
voziti, po magli još teže, jer sama magla daje čoveku osećaj dezorjentisanosti.
Iako je bilo ravničarskog tipa, kada se sve sabere i oduzme, fizički je bilo
mnogo napornije nego danju. Dobra stvar u ovoj vožnji je bila što kada se vozi
uzbrdo, pravi se odličan trening, jer ne vidite koliko ima do vrha, ni kolika
je uzbrdica. Tako da je iznenada došao kraj uspona uz Banstol.
U tim momentima
mi je u misli ona etapa Vuelte koja je nazvana na Eurosportu “Lost in Darkness”
zbog magle koja ih je sačekala na uzbrdici.
Ipak za Brevet, naročito za ovakav
noćni po magli, kada se mnogo energije troši i na toplotu organizma svaki
učesnik treba da postavi sebi sledeće pitanja: Kakva odeća (oprema ) mi je
potrebna za ovakav poduhvat? Kakav bicikl vozim? Umem li da vozim u grupi, da
koristim zavetrinu? Koja će mi biti prosečna brzina? Ko je sličan meni, po
vožnji, ponašanju? Koja je razlika između vožnje po danu i noću? Šta je još
potrebno: Želja! Jedan od uslova da se ovaj događaj završi u najboljem redu je
i znati da se prilagodimo sa uslovima na putu.
Na startu nova i stara lica,sa dobrom i
pozitivnom energijom i svi nestrpljivo
čekaju da se krene. Start je bio sasvim zadovoljavajući, u grupi smo svi i tako
ostaje do Banstola – prve uzbrdice. Bitno mi je da ne vozim brzo i da se ne
znojim mnogo. Poneo sam stvari za presvlačenje, negde na polovini računam da to
uradim. Vlaga je velika, mada na nekim mestima asfalt suv od vetra. Kao i uvek,
ljudi su ljubopitljivi kada vide grupu biciklista koji voze u koloni. Isprate
pogledom, gestikulacijom i komentarom između sebe.
Da bi u potpunosti uživali u
vožnji u grupi potreban je i branik. To je ta stvar koja ulepšava zimsku
vožnju. Najzahvalniji će biti onaj iza vas koga nećete prskati i moći će da
koristi zavetrinu. Ja sam nabavio ASSSAVE i nije nešto, dakle ipak mora duži
branik.
Dobar izbor ljudi za vožnju u grupi. Svi radimo koliko možemo i dajemo
svoj maksimum. Već smo vozili zajedno i praktično smo uigran tim.
Što se tiče tečnosti i dalje mislim i tvrdim da je najbolji Camelback, jer barem dva sata imate toplu tečnost. Nema se i velikog izbora za hranu, jer su prodavnice uglavnom zatvorene noću. Zato kućna radinost ili čokoladica u džepu.
Iako realno nije kasno u manjim mestima se
vidi da je zima došla i da su se svi povukli u svoje domove. Malobrojni su oni
koji su na ulicama, šetaju ili imaju nekog posla. U Omoljici svi spavaju sem
ljudi u Vatrogasnom domu, a u Jabuci se vidi da je nov restoran doneo promenu,
em što svetli, em ima gostiju.
Najgori deo puta je bio od Titelskog brega prema
Titelu. Mrak, magla, klizav kolovoz i ne znate gde prestaje asfalt, a počinje
njiva. Na Zrenjaninskom putu duva topao vetar, za neverovati. Ali zato kada se
skrene sa njega duva u grudi,
nemilosrdno. Dalje sve poznato, sem novog dela između Pančevačkog i Zemuna.
Super asfalt, osvetljeno, široko i nema gužve. Mnogo bolje nego ići kroz grad.
Osoblje na OMV između Zemuna i Batajnice je bilo pravo osveženje. Prijatna
priča uz kafu. Na kraju nema odustajanja, do kraja, bez kompromisa.